Moj zivotni cilj je da proputujem svijet! Oduvijek sam zelio da obidjem sto vise destinacija , da upoznam razlicitosti sirom svijeta , nacine zivota koji meni nisu bili poznati i da sebe edukujem sto vise. Svakodnevnica u mojoj drzavi , u mome gradu me je tjerala da to i ostvarim. Proputovao sam vise evropskih zemalja , ali nekako sam se osjecao ogranicenim , i postavljao sam sebi pitanje , pa zasto ne bi pokusao da vidis nesta sto je veoma udaljeno od tebe , nesta sto si vidjeo samo na tv-u ili na nekim fotografijama.
Za Work and Travel program cuo sam samo povrsno od bliskih prijatelja , tako da sam 2015. godine odlucio da se po prvi put prijavim na sam program.
Prijatelj i ja smo odlucili da idemo na istu destinaciju , tako da smo cackali po internetu i naisli smo na agenciju koja nudi te usluge, a to je bila Experience Work and Travel (BIH) agencija. Uputili smo se ka Doboju ,nama najblizoj njihovoj agenciji , uz malo lutanja i pronalazenja same kancelarije , docekali su nas u agenciji Mladen i Slaven.
Na nasa mnogobrojna pitanja dali su nam odgovore i pruzili sve moguce informacije. Prosli smo kroz svu proceduru kroz koju smo morali da prodjemo , dosli na viziranje , dobili vize i nasoj sreci nije bilo kraja , jer zapravo mi idemo u Ameriku. Sama spoznaja da u kratkom roku napustamo drzavu i letimo preko bare , davala mi je dodatno uzbudjenje. Poletio sam 30. Maja 2016. godine i vec sam za par sati bio na aerodromu u Washington DC-u. Sve mi je bilo novo , izasao sam ispred aerodroma da osjetim taj njihov vazduh , mnogo je bilo sparno i cudno za mene, zapravo Washington DC. izgradjen je na mocvari, sto sam kasnije saznao , pa je ta sparina vjerovatno i logicna za samu regiju.
Dosao sam u Ocean City , koji se nalazi u drzavi Maryland , smjestio se i odmorio od napornog puta. Ujutru sam se probudio , izasao na ulice samog mjesta i sve mi je nekako djelovalo nestvarno , bilo je maglovito , veoma cudno za mene.
Poceo sam sa radom dan kasnije a nakon 7-14 dana sve mi je postala rutina. Radio sam , uzivao u svakodnevnici i tako su dani brzo prolazili. Ljeto je veoma brzo proslo. U Septembru kada je vec bio kraj sezone , kada sam se osvrnuo shvatio sam da je svo to vrijeme proslo veoma brzo i da mi je vec bilo zao sto moram da napustim samo mjesto , a kasnije i drzavu. Putovao sam , vidjeo prelijepa mjesta , gradove , upoznao odlicne ljude, stekao novo iskustvo na kraju krajeva, zapravo ja sam postao osoba sa drugacijem gledanjem na svijet od kako sam proveo vrijeme na Work and Travel programu.
Bio sam veoma zadovoljan sto sam obisao metropole poput New York City-a , Boston-a i ostalih velikih gradova, zapravo to je i bio moj primarni cilj zasto idem na sam program, ali se ispostavilo da je to sporedna stvar na kraju ,iskustvo koje sam ja stekao tokom programa i radna etika, rekao bih da su to glavne stvari koje su dosle nekako indirektno ka meni , a koje sam ja tek primjetio na samome kraju. Nakon zavrsenog programa i samih putovanja po Americi , nasao sam se na John F. Kennedy aerodromu u New York City-u i bio sam spreman da se vratim kuci i da podjelim svoje iskutvo sa ostalima. Kada sam dosao kuci , prva stvar koja mi je se motala po glavi je bila da moram da se sto prije prijavim za novu sezonu Work and Travel programa u Americi. Tako je i bilo , prijavio sam se tik sto sam se vratio sa programa i nekako nisam se ni odmorio kako je trebalo , a vec sam bio spreman za nove podvige.U medjuvremenu sam upoznao svoju sadasnju djevojku , imali smo iste zelje da proputujemo svijet , tako da nas je ta ideja spojila i ona je takodje odlucila da se prijavi na sam program.
2017. godine bio sam na Marthas Vineyard, ostrvu koje se nalazi u drzavi Massachusetts. Tu sam proveo jos jednu sezonu uzivajuci ali na posletku opet je dosao red kada se putuje , a nas cilj je bio (posto nas dvoje obozavamo New York City) da obidjemo sto je vise moguce znamenitosti i da uzivamo u samome gradu.
Tako je i bilo , svakodnevno lutanje po New York City-u davalo nam je utisak kao da smo i mi dio tog grada , nekako smo se osjecali da pripadamo tu i da gdje god bi se pojavili niko nas nije posmatrao drugacije, zapravo ljudi su nas posmatrali kao da smo domaci. New York City nas je iz trenutka u trenutak odusevljavao i nismo mogli da odolimo carima samoga grada , te smo iz dana u dan imali sve vecu zelju da istrazujemo, ali doslo je i to vrijeme da se vratimo nazad u nama rodnu Bosnu i Hercegovinu. Kada smo se vratili shvatili smo da nam je nekako cuti rijeci iz svakodnevnice u nasoj drzavi veoma cudno i da smo mi vec nekako pokupili taj neki njihov nacin zivota , i da ono sto nam je bilo veoma blisko , sada nam je postalo malo dalje, ali evo nakon par sedmica navikavanja na poznato , vracamo se tamo gdje smo stali , a nasa zelja je da proputujemo svijet i na tome se necemo zaustaviti.
Sve u svemu Work and Travel program je jedna od najboljih stvari koje sam ja iskusio, i kada bi me student na ulici zaustavio i pitao me za misljenje o Work and Travel programu , preporucio bih bez imalo razmisljanja bilo kome.