Zovem se Jovana Trivalić i ovo ljeto provela sam u Njemačkoj. U Njemačku sam otišla preko programa “Working holiday Germany”. Ideja za odlazak javila se kada sam čula za program od prijatelja koji su ranije išli u Ameriku. Prvi korak ka odlasku bila je prijava, koja se popunjava u agenciji. Zatim slijedi razgovor sa agencijom iz Njemačke, kako bi ocijenili vaš nivo znanja njemčkog jezika. Intervju nije težak. Potrebno je da se znate predstaviti i reći nešto o svom radnom iskustvu. Za one koji uopšte ne poznaju jezik, agencija organizuje pripremne kurseve, kako bi se studenti što bolje propremili za razgovor. Moje poznavanje njemačkog jezika bilo je na nivou B1. Nakon toga čeka se radna ponuda. Ukoliko prihvatite radnu ponudu, agencija predaje za radnu dozlovu koja se čeka otprilike mjesec dana.
Nakon radne dozvole slijedi najzanimljiviji dio, a to je sam odlazak u Njemačku.
Od samog početka imala sam podršku porodice i prijatelja, što mi je mnogo značilo. Isto tako bilo je je i negativnih komentara, kao što su: “Kako ćeš sama? Nije to Bosna. Šta ćeš sa ispitima? Obnovićeš godinu.” i slično. Na takve komentare nisam obraćala pažnju.
Po završetku ispita, slijedio je moj odlazak.
Čitavo vrijeme bila sam uzbudjena zbog odlaska, ali mamine suze na aerodromu najterale su i mene da zaplačem. Medjutim, čim sam stigla u Njemačku, zaboravila sam na tugu. Tamo su nas dočekali ljudi iz njemačke agencije koji su nam pokazali grad, stan i radno mjesto.
Ja sam radila u Phantasialandu. To je zabavni park koji se nalazi u Brühlu, nedaleko od Kelna. Radila sam u jednom restoranu koji je sličan Mc Donald’s-u, a posao nije bio naporan. Radila sam 40-50h sedmično. Živi se mnogo brže nego u Bosni, a dan prodje mnogi brže nego što očekujete. Ustaneš, a već moraš da ideš da spavaš.
Upoznala sam mnogo divnih ljudi s kojima se redovno čujem. Pored nas, u parku su takodje bili i studenti iz Rusije, Gruzije, kao i mnogi studenti iz Njemačke. Svi ljudi koje sam upoznala bili su dobri i uvijek spremni da pomognu.
Njemačka je jedna organizovana zemlja, što je totalna suprotnost od naše Bosne. To je zemlja u kojoj ne postoje ograničenja, a koliko ćete napredovati zavisi iskučivo od toga koliko ste spremni da se trudite i napredujete i od vašeg poznavanja jezika. Zemlja nudi bezbroj mogućnosti. Isto tako, ljudima nije bitno šta ste obukli, kako izgledate i slično. Bave se isključivo svojim, a ne tudjim životima, što mi se posebno svidjelo.
Program bih preporučila svim studentima, jer ovo je za mene jedno nezaboravno iskustvo. Sa ovog putovanja nosim samo lijepe uspomene. Smatram da na bolji način nisam mogla iskoristiti ljeto. Upoznala sam puno novih prijatelja, obišla dosta gradova, a prije svega bolje naučila njemački jezik, što je i bio glavni razlog mog odlaska. Svaki slobodan dan trudila sam se da posjetim neki grad u kojem nisam bila. Svi gradovi su lijepi i svaki će vas oduševiti na svoj način. U svakom gradu pronaći ćete nešto što će vam se posebno svidjeti, ali najveći utisak na mene ostavio je Keln. Glavni simbol ovog grada je Kelnska katedrala- Dom.
Što se tiče zarade, studenti kojima je primarni cilj da zarade, mogu ostvariti taj cilj. Moj cilj je bio da bolje naučim jezik i putujem, a opet sam uspjela i da zaradim. Isto tako, smatram da program nije za ljude koji ne mogu sa drugim ljudima, nisu spremni na kompromise i naučili su da sve mora biti uvijek kako oni žele.
Na program idem i sljedeće ljeto. A vi nemojte čekati, prijavite se!
