Više o Au Pair programu pročitajte OVDE
Pozdrav svima,
Ja sam Tanja Stojaković. Trenutno sam au pair u jednoj porodici u Americi. Prije nego ispričam svoju priču, želim da vam napišem jednu rečenicu koja je veoma važna: ,,Vjerujte u svoje snove, jer kad vi imate vjeru u njih, oni se ostvaruju!”
Ja sam svoj san ostvarila. Maštala sam o ovome što sad imam.
Završna sam godina predškolskog vaspitanja i razmišljala sam kako bi bilo veoma zanimljivo da idem na neki program razmjene, steknem nova iskustva, upoznam nova mjesta, nove ljude, naučim jezik i još mnogo toga. Razmišljala sam da odem na nekoliko mjeseci. Jedno jutro mi stiže poruka od drugarice baš o tome o čemu sam svo vrijeme razmišljala, ali nisam bila sigurna u sve detalje. Međutim, dobila sam odgovor kad sam se najmanje nadala. Drugarica me je pitala da li želim da budem au-pair u jednoj porodici u Americi. Ona je već tad bila au-pair. Sve mi je izgledalo savršeno, ali mi se godina dana činila kao veoma dug period. Razmišljala sam, a potom o svemu pričala i sa svojima da čujem njihovo mišljenje. Oni su me podržali, kao i uvijek. Onda je uslijedilo upoznavanje sa mojom novom porodicom. Nakon par razgovora preko Skajpa mogla sam da steknem svoje prve utiske o njima, kao i oni o meni. Tad sam odlučila da je to to. Moj san postaje stvarnost. Odlazim u agenciju i prijavljujem se za program. Proces prijave i prikupljanje papira su prošli dobro, bez stresa. Nakon toga je slijedio onaj ,,najteži“, najneizvjesniji trenutak, a to je viziranje. Pitanje koje mi je tad još ostalo neriješeno, bilo je: ,,Da li će mi ljudi iz ambasade dozvoliti da ostvarim svoje snove?“ I na moju veliku radost, oni su bez problema rekli DA! Dobila sam zeleno svijetlo. Nakon toga sam bila sigurna da idem u Ameriku. Ostalo je još samo da spremim kofere i sjednem u avion.
Moj odlazak je došao brzo, a s njim i moj prvi let avionom. Bila sam veoma nervozna pred polazak, kako zbog rastanka sa svojima, tako i zbog leta. Ipak, kao i uvijek, sve je prošlo i bolje nego što sam zamišljala. Let avionom je bio savršen. Ja sam sjedila do prozora, zahvaljujući mojoj seki, tako da sam čitavo vrijeme imala prelijep pogled. Po dolasku u Nju Jork bila sam veoma umorna. Naravno, legla sam da se odmorim za sljedeći dan, jer su me čekala predavanja na stranom jeziku i uz to upoznavanje mnogo novih ljudi. Predavanja koja smo imali bila su veoma korisna. S obzirom na to da studiram predškolsko vaspitanje, o dosta stvari sam već imala priliku da slušam na fakultetu, pa mi je samim tim i ova predavanja bilo lakše pratiti. Predavanja su bila o djeci raznih uzrasta. Pored toga, govorili su nam šta nas čeka u porodici, na koje situacije treba da budemo spremni, kako da reagujemo, naša prava, obaveze i još mnogo toga. Na kraju je svako predstavljao svoju državu.
Slijedio je još jedan let avionom i dolazak u moju novu porodicu. Taj dan su svi bili nervozni, jer nisu znali šta ih čeka, a ja naprotiv, nisam mogla dočekati da vidim i uživo upoznam svoju novu porodicu. Već tad sam imala osjećaj da idem u svoju drugu kuću. Moja nova porodica je predivna. Roditelji i djeca za primjer, tako da mojoj sreći nema kraja. Pola godine sam ovdje i odlučila sam da želim da ostanem još jednu godinu. Grad u kome se nalazim je prelijep, posebno preko ljeta.
Ono što mi se ovdje najviše svidjelo je:
– na sve strane mogu se vidjeti porodice kako zajedno provode vrijeme,
– ljubaznost i susretljivost ljudi na sve strane,
– mnogo ljudi se aktivno bavi sportom (nezavisno od vremenskih prilika ili od starosti),
– mnogo pasa (psima se posvećuje mnogo pažnje kao bebi, nekad možda i previše),
– uvažavanje svačijeg mišljenja i slušanje svakoga ko god želi nešto da kaže,
– opuštenost i spontanost ljudi,
– uvažavanje različitosti, bez predrasuda i osuda,
– urednost grada
i još mnogo toga. Izdvojila sam nekoliko. Naravno, sve ima svoje pozitivne i negativne strane, pa ću navesti i par negativnih.
Negativne stvari su npr.:
– pošto je visok standard, samim tim i cijene su visoke (za razliku od naše zemlje),
– puno beskućnika na ulicama,
– mnogo mentalno oboljelih ljudi koji hodaju po ulicama i sl.
Ovaj program bih preporučila svakome ko, prije svega, voli djecu i želi njima posvetiti svoje vrijeme, ko želi promjene, da upozna nova mjesta, nove ljude, različite kulture, usavrši jezik i doživi iskustvo koje će pamtiti čitav život. Kod mene se ovim iskustvom promijenilo mnogo toga. Većinu toga sam gore već navela, ali mogu dodati još:
– osamostalila se
– promijenila i mijenjam mnoga svoja razmišljanja, poglede na svijet,
– stičem iskusto za svoj posao,
– i što je najvažnije dobijam ljubav od najnježnijih i najiskrenijih bića na svijetu (moje predivne djece s kojima provodim svoje vrijeme)
Malo li je sve ovo navedeno?
Za kraj mogu samo reći: ,,Nemate šta izgubiti, možete samo dobiti mnogo toga!“
Ako neko ima pitanja može mi pisati na mejl:
tanjastojakovic9@gmail.com ili me naći na fejsbuku i kontaktirati.
