„Joj mama, slučajno sam se našla na prezentaciji Work and Travel studentskog programa koji te pošalje u Ameriku na par mjeseci gdje imaš priliku raditi i putovati. Našla sam si još jedan studentski posao da mogu što prije zaraditi za to, idem na to iduće godine sigurno!“
„Zašto iduće? Ne forsiraj se poslovima, trebaš učiti za faks. Možeš li se još prijaviti za to?“
„Pa mogu…“
„Onda se prijavi, smatraj to mojim poklonom jer sve daješ u roku, a ti se fokusiraj na ispite.“
Javljaj svim prijateljicama kako ćeš ljeto provesti u Americi. Do tada samo jedna stavka na popisu mnogobrojnih ciljeva sada će biti označena kvačicom. Olakotna okolnost, osim mame koja ti je poklonila put bila je i što jedna od djevojki s kojom ideš je već bila. Nije potrebno ni spominjati koliko ti je lakše kada je uz tebe netko tko je to sve već jednom prošao i tko će ti pomoći da se snađeš. Sve se nekako savršeno poklopilo da to bude baš ovo ljeto.
Intervju s poslodavcem uspješno odrađen, viza izdana, karta kupljena. Preostalo je samo spakirati kofere do najluđeg ljeta ikad, work and travel ljeta. Određeni strah od nepoznatog je postojao. Ipak, koliko god studenti bili snalažljivi i samouvjereni, koliko god ti povratnici pričali kako je njima bilo, ne znaš što se može upravo tebi dogoditi. No ideš glavom gore misleći samo pozitivno. Dolaziš na aerodrom, vagaš kofere, predaješ papire, pozdravljaš se s obitelji i dok se vrata ulaza u avion zatvaraju, nisi ni svjestan kako ćeš za 4 mjeseca kroz ta vrata proći s drugačijim stavovima, razmišljanjima, pogledima na svijet i ono najvažnije, neusporedivim iskustvom. Htio ili ne htio, stvari će se u tebi promijeniti, kod nekih manje, kod nekih više, ali primjetno kod svih. Dolaziš tamo i upoznaješ se sa cimerima, također studentima iz drugih zemalja koji su tamo na istom programu. Dijelite iskustva s poslova, zezate se, dajete si podršku, pomažete, padnu i pokoja slatka prijateljstva koja prerastu u nešto više, ma svašta se dogodi.
Gradovi u koje work&travel agencije šalju svoje studente su uglavnom oni koji nude širok spektar sezonskih poslova. Od restorana, trgovina, zabavnih parkova, beach barova, nacionalnih parkova…svašta možeš raditi. Možeš pronaći dva posla kako bi zaradio što više, kako god ti želiš i misliš da možeš. Testiraš sebe na taj način, gledaš koje su ti granice, što si sve sposoban raditi, gradiš se… Na poslovima uvijek dobiješ i slobodne dane. Njih možeš iskoristiti za odmor i odlazak na prekrasne pješčane plaže iz filmova ukoliko si negdje na obali ili na neka kraća putovanja u obližnje velike gradove. Ukoliko ti je potrebna pomoć odeš do ureda agencije koja je otvorena svaki dan i koja će ti pomoći za sva pitanja, situacije i planove. I lokalne zajednice su tu i organiziraju besplatne obroke za studente, utakmice i slično. Aktivnosti i mogućnosti napretek!
Osim work and travel studenata, sezonske poslove dolaze raditi i sami američki studenti koji si na taj način štede za fakultet. Radeći s njima naučiš jako puno o samoj kulturi i ponašanjima koja su tamo prihvatljiva, ali i ona zbog kojih bi mogao dobiti mrke poglede. Činjenica kako su ameri jako opušten narod koji će s tobom brzo ostvariti komunikaciju I pomoći ti, olakšava ti život tamo. Osjećaš se prihvaćenim i to je onaj strah od nepoznatog na početku koji ovdje prestaje. Poslodavci se prema svim studentima odnose jednako, nije im bitno odakle je tko. Pohvale te za sve što radiš dobro i kažu ti ono što radiš krivo, ali sve opušteno. Takvi su. Pozdravljaju te na ulici, u busu, u trgovini iako te prvi i vjerojatno zadnji put vide u životu. Gotovo nema amera koji s tobom neće započeti neki usputni razgovor u busu ili nekom redu za čekanje. Bude ti čudno, jer da netko to napravi ovdje kod nas, pomislio bi “šta me smaraš”, no tamo je to normalno i brzo se navikneš na to i na kraju i ti počneš to raditi. S njima ni cjelodnevni rad ne bude naporan.
Nije uvijek lako. Bude trenutaka kada ti fali i obitelj i prijatelji i tvoja soba i sve ono što si inače radio. No hvala onome tko se sjetio Skype-a, Viber-a, WhatsApp-a i ostaloga. Nazoveš, popričaš s dragim ljudima, poslije toga si kupiš “funnel cake” i bude bolje. Probaj “funnel cake”. Fino je. Idem i ja u teretanu, al probaj. I pazi kad zoveš. Nemoj zvati ujutro kad se probudiš kao ja. Budi pametan i misli na vremensku razliku Na kraju radnog dijela slijedi najslađi dio. Planovi krenu već sredinom ljeta, dogovaraš se sa cimerima, ljudima koje tamo upoznaš gdje bi mogli ići, što bi htjeli posjetiti. Možete si sami aranzirati put, a mozete se i jednostavno prijaviti na neka vec ponudjena putovanja u agenciju. Svasta se nudi, od odlaska na koncerte, nogometnih utakmica, tipicna americka rostiljanja do visednevnih putovanja u npr. Californiu ili Mexico. Ma možeš gdje god hoćeš i želiš. Netko bi rekao sve što je lijepo kratko traje, no ne slažem se s tim. Vratiš se kući, bude ti žao i neobično, no vratiš se drugačiji, svatko na svoj način, ali drugačiji. Nije sve isto kao i prije nego što si otišao. Bolje je, pronađeš se, vidiš kakav si zaista, ispuni te pozitiva jer si uspio. Tom istom pozitivom zračiš i ljudi to primjete. A ako si takav oduvijek i još k tome se pokažeš i kao dobar radnik, možda te menadžer iznenadi ponudom da se vratiš iduće godine. “Welcome back to America”.
Priušti si taj izazov u životu, nemaš ništa za izgubiti.
Iva
Više o Work and Travel programu pročitaj OVDE
